Nadgrobni spomenik vecnoj ljubavi
Page 1 of 1
Nadgrobni spomenik vecnoj ljubavi
"Ono sto milim ne mogu reci"kazala je jedna otmena engleska damastojeci pred mermernom palatom Tadz Mahal, "ali osecam da bih sutra pozelela da umrem, kada bi nad mojim telom bio podignut ovakav spomenik."
Graditelj ovog monumentalnog merernog spomenika bio je sah Dzahan, peti vlatar dinastije Mogula (1628-1658). Njegovo stupanje na presto nije proslo bez teskoca. Pre nego sto je uspeo, morao je da ukloni sa puta mnogu rodbinu, a majku je poslao u progonstvo. Ali utoliko vecu ljubav pruzio je svojoj zeni Arjumandi Banu Begam, koju je nazivao pocasnim imenom Mumtac-i-Mahal, dragi kamen palate. Sah Dzahan je u blizini Agre, na obali reke Dzamine, dao da se njegovoj zeni napravi stvarni baastenski raj. Ovom oazom, u kojoj su rasle retke biljke i retko drvece, protezu se mermerom poplocane staze. "Nista nije smelo da povredi bose nozice princeze kada se setala po svezem vazduhu", napisano je u jednom starom putopisu. Veliki mogul je imao smisla za raskos. On nije samo u Agri sagradio raskozne zgrade, Vec je izgradio i svoju rezidenciju Delhi sa divnim dzamijama i palatama. Jedan persijski natpis u dvorani za prijem njegovog velikog dvorca u Delhiju, u kojoj je izgleda stajao legendarni presto sa paunovima, kaze: "Ako na svetu postoji raj, onda je to taj, onda je to taj, onda je to taj!"
Mada je mogulski car mnogim umetnickim delima stvorio trajne spomenike, on ne zivi u secanju pokolenja kao obnovitelj Delhija, koji je p njemu trebalo da nosi ime Dzehanabad, vec po podizanju Tadz Mahala. U gradjevini pocivaju posmrtni staci ovog vladara koje je sebi potcinio i velikedelove Indije. Njegova vladavina je prestala pod istim nepozeljnim okolnostima pod kojima je i pocela. Saha Dzahana je sa prestola svrgnuo sin Aurangceb i zatvorio ga u palatu "u kojoj je do smrti vodio parpusan zivot". Posle Aurangecebove smrti pocela je da opada moc carstva. Omiljena zena saha Dzahana, Mumtac-i-Mahal, koja je po recima poznavaoca Indije Helmuta fon Glacenapa "svojom lepotom i dobrotom vrsila je na cara veliki uticaj", poklonila je vladaru sedmoro dece. Po rodjenju osmog dete umrla je u juznoj Indiji (1629). Mogul je njene osttke preneo u Agru i shranio je u bsti pored reke Dzamne. Nad njenim grobom sagradio je spomenik, kakav svet jos nije video. "Impresivni utisak koji Tadz Mahal ostavlja na gledaoca potice verovatno iz snage kontrasta. Blistava vodena povrsina sa lotusovim cvecem, koja se proteze od ulazne kapije sve do Tadz Mahala, ponosita gradjevina od snezno belog mermera, bujni i zeleni parkovi koji je okruzuju i nad njima tamno plavetnilo indijskog neba - sve se to uklapa u celinu koja ucini da posetilac za trenutak zaboravi sve ovozemaljske brige i muke. Po utisku koji ostavlja, tesko da joj na svetu ima ravne".
Istoricari umetnosti nazivaju ovaj "san u mermeru" apotezom indijske zenstvenosti. Sah Dzahan je doveo najpoznatije graditlje i zanatlije i sa njima je sproveo svoju zamisao. 20.000 radnika biloje 17 godina zaposleno oko izgradnje ovog najslavnijeg nadgrobnog spomenika. "Opsti utisak prevazilazi sve predstave", ocenjivao je Karl Bedeker."Jednostavnost projekta i raskos objekta ujedinjuju se u reke delo umetnosti koje moze do sovojoj uzvisenoj lepoti da se takmici sa grckim hramovima i najslavnijim katedralama srednjeg veka i renesanse."
Zanimljivosti:
Hram je izgradjen nakon smrti Mumtac-i-Mahal, vise od pola gradnje zavrsio je sin saha Dzahana koji ga je i zbacio sa prestola i zatvorio u danasnju ulaznu kapiju da gleda izgradnju hrama.Na zalist preminuo je pre zavrsetka izgradnje hrama.
U izgradnji hrama korisceno je vise od 1.000 razicitih vrsta mermera,zlada i dragog kamenja.Svi graditelji i radnici su nakon izgradnje hrama bili usmrceni kako ne bi izgradili jos jedan takav hram na svetu.
Graditelj ovog monumentalnog merernog spomenika bio je sah Dzahan, peti vlatar dinastije Mogula (1628-1658). Njegovo stupanje na presto nije proslo bez teskoca. Pre nego sto je uspeo, morao je da ukloni sa puta mnogu rodbinu, a majku je poslao u progonstvo. Ali utoliko vecu ljubav pruzio je svojoj zeni Arjumandi Banu Begam, koju je nazivao pocasnim imenom Mumtac-i-Mahal, dragi kamen palate. Sah Dzahan je u blizini Agre, na obali reke Dzamine, dao da se njegovoj zeni napravi stvarni baastenski raj. Ovom oazom, u kojoj su rasle retke biljke i retko drvece, protezu se mermerom poplocane staze. "Nista nije smelo da povredi bose nozice princeze kada se setala po svezem vazduhu", napisano je u jednom starom putopisu. Veliki mogul je imao smisla za raskos. On nije samo u Agri sagradio raskozne zgrade, Vec je izgradio i svoju rezidenciju Delhi sa divnim dzamijama i palatama. Jedan persijski natpis u dvorani za prijem njegovog velikog dvorca u Delhiju, u kojoj je izgleda stajao legendarni presto sa paunovima, kaze: "Ako na svetu postoji raj, onda je to taj, onda je to taj, onda je to taj!"
Mada je mogulski car mnogim umetnickim delima stvorio trajne spomenike, on ne zivi u secanju pokolenja kao obnovitelj Delhija, koji je p njemu trebalo da nosi ime Dzehanabad, vec po podizanju Tadz Mahala. U gradjevini pocivaju posmrtni staci ovog vladara koje je sebi potcinio i velikedelove Indije. Njegova vladavina je prestala pod istim nepozeljnim okolnostima pod kojima je i pocela. Saha Dzahana je sa prestola svrgnuo sin Aurangceb i zatvorio ga u palatu "u kojoj je do smrti vodio parpusan zivot". Posle Aurangecebove smrti pocela je da opada moc carstva. Omiljena zena saha Dzahana, Mumtac-i-Mahal, koja je po recima poznavaoca Indije Helmuta fon Glacenapa "svojom lepotom i dobrotom vrsila je na cara veliki uticaj", poklonila je vladaru sedmoro dece. Po rodjenju osmog dete umrla je u juznoj Indiji (1629). Mogul je njene osttke preneo u Agru i shranio je u bsti pored reke Dzamne. Nad njenim grobom sagradio je spomenik, kakav svet jos nije video. "Impresivni utisak koji Tadz Mahal ostavlja na gledaoca potice verovatno iz snage kontrasta. Blistava vodena povrsina sa lotusovim cvecem, koja se proteze od ulazne kapije sve do Tadz Mahala, ponosita gradjevina od snezno belog mermera, bujni i zeleni parkovi koji je okruzuju i nad njima tamno plavetnilo indijskog neba - sve se to uklapa u celinu koja ucini da posetilac za trenutak zaboravi sve ovozemaljske brige i muke. Po utisku koji ostavlja, tesko da joj na svetu ima ravne".
Istoricari umetnosti nazivaju ovaj "san u mermeru" apotezom indijske zenstvenosti. Sah Dzahan je doveo najpoznatije graditlje i zanatlije i sa njima je sproveo svoju zamisao. 20.000 radnika biloje 17 godina zaposleno oko izgradnje ovog najslavnijeg nadgrobnog spomenika. "Opsti utisak prevazilazi sve predstave", ocenjivao je Karl Bedeker."Jednostavnost projekta i raskos objekta ujedinjuju se u reke delo umetnosti koje moze do sovojoj uzvisenoj lepoti da se takmici sa grckim hramovima i najslavnijim katedralama srednjeg veka i renesanse."
Zanimljivosti:
Hram je izgradjen nakon smrti Mumtac-i-Mahal, vise od pola gradnje zavrsio je sin saha Dzahana koji ga je i zbacio sa prestola i zatvorio u danasnju ulaznu kapiju da gleda izgradnju hrama.Na zalist preminuo je pre zavrsetka izgradnje hrama.
U izgradnji hrama korisceno je vise od 1.000 razicitih vrsta mermera,zlada i dragog kamenja.Svi graditelji i radnici su nakon izgradnje hrama bili usmrceni kako ne bi izgradili jos jedan takav hram na svetu.
Page 1 of 1
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum
|
|